• Mala aleja 15, 71210 Ilidža

“Knjiga dječijih snova”

  • Home
  • “Knjiga dječijih snova”
Shape1 Shape2 Shape3 Shape4 Shape5 Shape6 Shape7 Shape8 Shape9 Shape10
“Knjiga dječijih snova”

Izdavačka kuća “Bosanska knjiga” u Centru “Safet Zajko” upriličila je promociju knjige u kojoj su se našli nagrađeni radovi sa literarnog konkursa realizovanog u mjesecu aprilu, povodom Dana dječije književnosti.

Učešće na konkursu je uzelo preko 300 učenika iz cijele Bosne i Hercegovine, pa smo veoma ponosni što je u knjizi objavljen i rad naše Ajne Obuće, kao drugoplasirani rad na ovom literarnom konkursu.

U nastavku možete pročitati Ajnin rad.

“Želim da ti ispričam”

Danas me probudila buka i galama iz susjednog stana. Komšija Avdo je pomislio da je najbolje da ovog jutra svi čuju vijesti iz svijeta. Čujem ga kako naumorno ponavlja: „Kakav rat? Ko će ratovati?!“ Kratak predah, a onda nastavlja:“Ljudi žele da žive u miru“.

Ustajem i bacam pogled kroz prozor. Jutro se tek budi. Sunce baca prve zrake kroz krošnje drveća na rosom okupanu proljetnu travu. Iz obližnje rijeke čuje se kreket žaba. Riječni galebovi, pravi ukras Željeznice, polako i pažljivo slijeću na tanku ogradu mosta. Osluškujem prirodu oko sebe. Gledam i ne trepćem – priroda je tako savršeno osmišljena, ko god da je to učinio!

Na obližnjoj klupi sjedi stariji gospodin. Oko njega jato ptica koje sakupljaju mrvice hljeba koje im baca. Ozaren je. Rekla bih možda i sretan. Uživa. Čini dobro djelo i treba da bude sretan,
pomislim. I meni se usne šire u osmijeh. Oh, kako je život lijep i sladak!

Iz razmišljanja me trznula škripa automobilskih guma automobila. Ostali vozači stiskaju trube i nervozno galame na pješake. Žuri im se. „Kuda?“, mislim u sebi. Pješak, koji je čini mi se
namjerno išao sporo, samo odmahnu rukom. Možda da nisu tako ubrzano krenuli da žive život ovog dana, da su malo zastali i pogledali svu ljepotu oko sebe koju priroda pruža, možda ne bi bili
nervozni i mrzovoljni.

Djeca sanjaju i vide u svemu ljepotu. Djeca žele igru, radost, sreću. Žele da su svi ljudi sretni. Djeca grle život i život će zagrliti njih. To poručuju i mališani iz obližnjeg vrtića kraj kojeg prolazim. Skaču i igraju se. Grle i ljube. Beru tratinčice i prave buketiće za učiteljicu.

Otimaju se ko će prije doći do učiteljice, koga će prije zagrliti, kome osmijeh uputiti.

Pa zar je teško život vidjeti i voljeti, onako kako ga djeca vide i sanjaju? „Želi dobro i dobro će biti“, negdje sam čula. Osluškujem. Zatišje. I komšija Avdo je sigurno već ugasio televizor. Zalupio je vratima.

Izlazi u svakodnevnu jutarnju šetnju. Vidi li svijet mojim očima, pitam se.

Ajna Obuća, VI-2
Prva osnovna škola Ilidža
Predmetna nastavnica: Indira Buljubašić