Postoje tišine koje govore više od riječi.
Danas zastajemo upravo u jednoj takvoj tišini – u sjećanju na djecu Sarajeva čiji su životi prekinuti prerano.
Njihova imena nisu samo dio prošlosti – ona su dio naše savjesti. Svako dijete nosilo je svoje snove, igru, radost… i upravo zato je naša obaveza da ih ne zaboravimo. Kultura sjećanja nije samo pogled unazad, ona je putokaz kako da budemo bolji, pažljiviji i odgovorniji danas.
Učimo djecu da pamte, ali i da razumiju. Da njeguju empatiju, da čuvaju mir i da svojim postupcima grade svijet u kojem se ovakve tragedije nikada više neće ponoviti.
Neka današnji dan bude podsjetnik da ljubav, briga i sjećanje imaju snagu da nadžive i najveću bol. 🤍